Objavljeno: 29. rujna 2023.

Godišnji odmor po mjeri zaposlenika

Tretman godišnjeg odmora još je jedno pitanje ravnoteže između poslovnog i privatnog u životu zaposlenika, a odnedavno se uz duljinu promatra i putem kriterija „mirnoće“ godišnjeg odmora. Praksa se kao i uvijek kreće između dva suprotna pola.

Na prvom kraju imamo ovakav primjer gotovo nestvarne organizacijske prakse. Bart Lorang, izvršni direktor informatičke tvrtke FullContact API iz Denvera, smatra kako je na izrazito konkurentnom IT tržištu važno zaposlenike „držati zadovoljnima i svježima“. Zato im nudi 7,5 tisuća dolara nagrade kako bi otišli na pravi plaćeni dopust. No, on navodi i neka pravila: „Kao prvo, da bi čovjek dobio novac, mora doista otići na odmor. Drugo, mora se posve isključiti iz posla, što znači da nema telefoniranja, slanja e-mailova, nema apsolutno nikakva rada.“ „To je doista pravi odmor za mozak. Vratiš se posve svjež i obnovljen i s još većim uzbuđenjem pristupaš onome na čemu si radio prije nego što si otišao“, kaže jedan zaposlenik. Primjer nije usamljen i ima ih sve više, ne samo u „ekstravagantnoj“ Americi. Odnedavno sto tisuća radnika tvrtke Daimler, diva njemačke automobilske industrije, više nije na odmoru opterećeno primanjem/slanjem e-poruka. Tvrtka im je omogućila da uključe opciju koja blokira sve dolazne e-poruke i o tome obavještava pošiljatelja. Po riječima direktora ljudskih resursa Wilfrieda Portha, Daimler želi radnicima pružiti ravnotežu posla i privatnog života. Oslobađanje od obaveze čitanja e-mailova za vrijeme odmora nazvao je „emocionalnim oslobađanjem“. Krunu njemačkih tendencija predstavlja svojevrsni „antistresni zakon“, što ga je nedavno parlamentu predložila Andrea Nahles, ministrica rada i socijalnih pitanja. Taj bi zakon, naime, zabranio sve on-line kontakte izvan radnog vremena. Trend se širi i na druge zemlje EU. Tema je u vezi s filozofijom društveno odgovornog poslovanja koja ravnotežu poslovno-privatno drži iznimno važnom.

I Hrvatska ima takve tvrtke, no češći su suprotni primjeri. U njima, posebice kada je riječ o stručnjacima, voditeljima i menadžerima, vlada pravilo: „Aktivan 0-24 sata“, „Uvijek dostupan na mobitelu i na e-mailu“. Čuje se: „Posao ne smije trpjeti.“ (Ni u spomenutim Daimleru ili FullContact API-ju ne pristaju da im posao trpi, ali drugačije se organiziraju.)

Istraživanja dokazuju da je tehnologijom uzrokovana non-stop dostupnost iznimno stresna, da onemogućuje normalan i opušten privatni život, i u  konačnici ugrožava zdravlje, razvoj obitelji zaposlenika, radnu motivaciju, i sve drugo. U dugoročnom smislu i kompanija i društvo time gube.

Dakako, ako želimo, uvijek možemo prigovoriti kako poslodavac brine o kvalitetnom odmoru, zaštiti privatnosti i slobodnog vremena radnika prvenstveno iz svojih profitnih razloga. Jer dobro zna da „samo odmoreni, zdravi i motivirani ljudi rade efikasno“. No, uvjeren sam da bismo svi rado prihvatili dozu „kapitalističkog cinizma“ ako pridonosi suštini, a to je kvaliteta življenja!

Branko Kučan