Opis
O knjizi:
David Michie smatrao je da ima sve – uspješnu karijeru, prekrasan stan, skup automobil. Ipak, u dubini duše nije bio sretan. Što je uspješniji bio, to se praznije osjećao. Tražeći izlaz, susreo se s budizmom i započeo najvažnije putovanje u životu. Spoznao je razliku između privremenih, prolaznih zadovoljstava i prave, duboke sreće koja proizlazi iz povezivanja s čovjekovom istinskom prirodom. David Michie danas je samostalni savjetnik na području odnosa s javnošću, pisac i budist.
Iz predgovora:
Što je potrebno za sreću? Vratimo se našemu polazištu: učenja Lam Rima pružaju jasne, jednostavne, izravne i poučne upute, iako ih nije uvijek lako provesti u djelo. Ukratko, istinska sreća pojavljuje se kad smo sposobni promijeniti svoj um, umjesto da pokušavamo mijenjati svijet oko sebe, kad okove usredotočenosti na sebe uspijemo olabaviti dovoljno da više marimo za druge. Iz toga slijedi spoznaja da sve pojave, uključujući nas, postoje samo kao ovisne pojave. Odricanje, bodhichitta i osobita mudrost, lotos, Mjesec i Sunce – to su smjernice prema transcendentnom blaženstvu koje je suđeno svima nama.
Ali dugo prije no što se uopće približimo tom najvišem cilju, pozornim življenjem u skladu s uputama vrsnog učitelja i suosjećanjem, malo pomalo otkrivamo da uopće nismo ono što smo mislili da jesmo. Možemo odbaciti svoja uska i ograničavajuća vjerovanja o sebi. Možemo odustati od beznačajnih pitanja koja nas zaokupljaju. Možemo postati svjesni svoje uloge u mnogo opsežnijoj drami, naše doista sjajne mogućnosti daleko su izvan granica onoga što uobičajeno smatramo “sobom.”
Premda su moji koraci na putu dharme malobrojni i oprezni, ne bih mogao ni zamisliti život bez tih dragocjenih učenja. Meditacijom posežem u spremište smirenosti i objektivnosti, iz kojega svakodnevno izvlačim dobrobiti. Ovisnost pojava učinila me je otpornijim na osobnu uznemirenost. Bodhichitta mi pomaže otvoriti srce…