Opis

O knjizi:

Upravljanje krizama je sustavna anticipacija i pripremanje za unutarnje i vanjske probleme koji mogu ozbiljno ugroziti organizacijsku uspješnost, image, profitabilnost ili opstanak organizacije. Zbog toga upravljanje krizama postaje sve važnije područje koje je najčešće povezano sa strategijskim menadžmentom.

Uspješno upravljanje krizom i razvoj dobrih planova za sprečavanje i brzo rješavanje najbolji su način da se prevladaju dvije navažnije pogreške menadžmenta u odnosu na krizu, a to je ignoriranje ranih upozoravajućih signala krize i nijekanje postojanja krize. Praktičari i menadžment usmjeren na upravljanje krizom osiguravaju da se kriza predvidi i izbjegne proaktivnim djelovanjem, a onda kad to nije moguće, da negativni efekti krize budu što manji. Za uspješmo krizno upravljanje potrebno je imati unaprijed razrađen generalni plan kriznog postupanja koji se sastoji od dva jednako važna elementa: Plan kriznog upravljanja i Plan kriznog komuniciranja.

Iz sadržaja:

Predgovor 7

1. Upravljanje krizama – novo polje menadžmenta 9

1.1. Proaktivno upravljanje krizama 9

1.2. Izvori za proučavanje kriza 10

1.3. Teorijsko određenje, suština i definicija i krize 12

1.4. Dimenzije krizne situacije 20

1.5. Karakteristike krize 20

1.6. Kriza i katastrofa 22

1.7. Izvori i porijeklo kriza 31

1.8. Eskalacija i posljedice kriza 34

2. Identifikacija kriznih situacija 37

2.1. Tipologija kriza 37

2.2. Klasične tipologije 39

2.3. Moderne tipologije 41

2.3.1. Predvidljivost kriza 42

2.3.2. Mogućnost utjecaja na krizu 43

2.3.3. Krizna matrica 45

2.4. Kombinirana tipologija 53

2.5. Faze nastanka i razvoja krizne situacije – životni ciklus krize 55

3. Upravljanje krizama 60

3.1. Pojam upravljanja krizama 60

3.1.1. Krizni menadžment i slični koncepti – risk menadžment 63

3.1.2. Faze u procesu risk menadžmenta 65

3.1.3. Risk menadžment i krizni menadžment 68

3.1.4. Specifičnost kriznog menadžmenta 72

3.1.5. Modeli procesa kriznog menadžmenta 73

3.1.6. Načela efikasnog upravljanja u kriznim situacijama 75

3.1.7. Proaktivna filozofija 78

3.1.8. Višestruke opasnosti i izvanredni događaji 78

3.1.9. Praktični problemi – ograničenja kriznog menadžmenta 79

3.2. Faze kriznog menadžmenta 81

3.2.1. Predkrizne faze kriznog menadžmenta 82

3.2.2. Menadžerske prepreke za uočavanje signala krize 85

3.2.3. Inventar kriza 86

3.2.4. Hijerarhija pripremljenosti na krize 89

3.2.5. Simuliranje kriza 90

3.2.6. Odgovor na krizu 94

3.3. Postkrizne faze kriznog menadžmenta 97

3.3.1. Integrirani plan za upravljanje krizama 99

3.3.2. Uloga i funkcija tima za upravljanje krizama i nivoi odgovornosti u upravljanju kriznom situacijom 101

3.3.3. Stvaranje i razvoj tima za upravljanje krizama 103

3.4. Ključne komponente upravljačke ekipe za krizne situacije 105

3.5. Efektivnost tima za upravljanje krizama 108

3.6. Etička pitanja tima za upravljanje u kriznim situacijama 112

3.7. Specifičnosti upravljanja pojedinim vrstama kriza 114

3.7.1. Prirodne katastrofe 114

3.7.2. Tehnološke katastrofe 115

3.7.3. Krize konfrontacije 116

3.7.4. Zlonamjerni akti 118

3.7.5. Poremećena vrijednost menadžmenta 119

3.7.6. Akti obmane 120

3.7.7. Loše upravljanje menadžmenta 121

3.8. Upravljanje modernim krizama 122

3.8.1. Kriza kao neizbježna pojava 122

3.8.2. Krizni menadžment kao nemogući posao 124

3.8.3. Krizni menadžment kao javno upravljanje 127

4. Temeljna načela kriznog planiranja 133

4.1. Priroda katastrofe 134

4.2. Pripremanje na katastrofu 135

4.3. Dugoročno planiranje 139

4.4. Kratkoročno planiranje 141

4.5. Izbor metodologije kriznog planera 143

5. Upravljanje krizama i komunikacija 146

5.1. Pojam i oblici komunikacije 146

5.1.1. Usmena komunikacija 151

5.1.2. Pisana komunikacija 152

5.1.3. Najčešće greške koje izazivaju nesporazume u komunikaciji 154

5.2. Organizacijsko komuniciranje 157

5.2.1. Komunikacija prema dolje 158

5.2.2. Komunikacija prema gore 158

5.2.3. Bočne komunikacije 159

5.2.4. Funkcije komunikacije u organizaciji 159

5.2.5. Identitet, image i ugled organizacije 161

5.3. Odnosi s javnošću kao oblik komunikacijske prakse 164

5.3.1. Ciljevi odnosa s javnošću 166

5.3.2. Krizno komuniciranje 168

5.3.3. Krizni komunikacijski plan 174

6. Teorije kriznog komuniciranja 185

6.1. Strategije kriznog komuniciranja 188

6.2. Komunikacijski alati u kriznom komuniciranju 192

6.3. Aktivnosti nakon završetka krize 194

7. Kritična infrastruktura i njihova zaštita 196

7.1. Pojam i koncept kritične infrastrukture 197

7.2. Karakteristike kritične infrastrukture 201

7.3. Zaštita kritične infrastrukture 203

8. Zaključak 211

Dodatak 214

Literatura 237

Popis slika 242

Dodatne informacije