Prijavite se na newsletter i ostvarite 10% popusta!

O knjizi:
U usporedbi s Karlom Mannheimom, Max Scheler se iz današnje perspektive pokazuje kao tek spomena vrijedan, ali ne i dovoljno utjecajan, utemeljitelj sociološke discipline koju je sam nazvao sociologijom znanja. Naime, njegov „interdisciplinarni“, primarno filozofijski pristup tematici znanja nije naišao na odaziv kod sociologa, zaokupljenih sve više, i danas gotovo isključivo, tek jednim vidom znanja – onim kod Schelera najniže rangiranim, znanstvenim. Bavljenje ostalim izvorima i vrstama znanja prepušteno je kako samim znanstvenicima čiji intelektualni interesi i duhovni obzori nadilaze okvire moderne znanosti, tako i drugim istraživačima posve različitih provenijencija i orijentacija.
Možda je došlo vrijeme da se sociolozi znanja ozbiljnije zapitaju o svim vidovima neznanstvenog znanja, o njegovoj važnosti kako za samu znanost tako i za organizaciju života općenito, te o njegovoj društvenoj uvjetovanosti. Je li, naime, samo po sebi razumljivo da je ono – usprkos često višetisućljetnoj nazočnosti u raznim svjetskim kulturama, osebujnosti pristupa i oblika, uvjerljivo dokazanoj točnosti čitavog niza uvida i učinkovitosti čitavog niza praksi, te utoliko i prihvaćenosti čak i od najuglednijih znanstvenika – potisnuto iz navodno ozbiljnog bavljenja realnošću, marginalizirano, ponekad ismijavano, čak proskribirano? Ne događa li se nešto slično čak i današnjim znanstvenicima koji posegnu za nekom novom znanstvenom paradigmom, bez obzira na čvrstoću i brojnost znanstvenih dokaza u prilog njihovih teza, a protiv etabliranih teorija?
Upravo je Max Scheler pokušao osmisliti najširi kontekst koji predstavlja uvjet mogućnosti zasnivanja, uz ostalo, i jedne sveobuhvatne sociologije znanja, koja ne bi ignorirala niti jednu dimenziju svjetovnosti i čovječnosti, koja bi i svijetu i čovjeku pristupala cjelovito, „holistički“. Vođen uvjerenjem da svijest o sebi, svijetu i bogu obrazuje nerazorivo strukturno jedinstvo, on u osobi, kao središtu duhovne aktivnosti u čovjeku, vidi korelat, a ne tek dio svijeta (osobito ne okolnog svijeta), a čovjekovo dostojanstvo vidi u tome što je on suborac, sudjelatnik boga – boga čijoj biti pripada to da je i on sam nastajući, nedovršen, da je samome sebi upitan.
Iz sadržaja:
Riječ unaprijed…………………………………………………………………………………….VIII
Uvod………………………………………………………………………………………………………XI
UTEMELJENJE ZNANJA……………………………………………………………………1
1.1. Učenje o čovjeku…………………………………………………………………………….1
1.1.1. Raspon Schelerova shvaćanja čovjeka……………………………………1
1.1.2. Čovjek-osoba i najviše biće……………………………………………………7
1.1.3. Bivanje svijeta i svečovjek…………………………………………………….14
1.2. Izvođenje vrsta znanja…………………………………………………………………..23
1.2.1. Određenje bitka vrijednosti…………………………………………………23
1.2.2. Objektivni rangovni poredak i nosioci vrijednosti……………….27
1.2.3. Vrste i vrijednosni poredak znanja………………………………………29
1.3. Uvjeti mogućnosti stjecanja znanja……………………………………………….40
1.3.1. Pitanje realiteta i teorija iskustva………………………………………….40
1.3.2. Primat ljubavi u spoznaji……………………………………………………..46
1.4. Određenje znanja………………………………………………………………………….54
1.4.1. Funkcionaliziranje bitnih uvida i perspektivizam………………..54
1.4.2. Znanje kao bitkovni odnos………………………………………………….58
VI
1.5. Mogućnosti proširenja znanja……………………………………………………….62
1.5.1. Preinaka relativno prirodnog svjetonazora………………………….62
1.5.2. Fenomenološka redukcija kao ukinuće prirodnog držanja…..65
1.5.3. Dionizijska redukcija kao samoukinuće duha………………………68
2.1. Tematski oris i pitanje mogućnosti sociologije znanja………………….. 71
2.1.1.Predmet i modus razumijevanja sociologije znanja……………… 71
2.1.2. Preduvjet, granice i položaj sociologije znanja u
sustavu znanosti………………………………………………………………….. 74
2.2. Problemsko okružje sociologije znanja………………………………………… 77
2.2.1. Prethodnici sociologije znanja……………………………………………. 77
2.2.2. Diskusija dvadesetih i Schelerovo mjesto u njoj………………….. 84
3.1. Schelerovo poimanje sociologije znanja u filozofijskom i
pozitivno-znanstvenom kontekstu……………………………………………….. 88
3.1.1. Filozofijska antropologija i metascijencije…………………………… 89
3.1.2. Mjesto sociologije znanja unutar socijalne filozofije, odnosno sociologije….. 92
3.2. Danost i oblici ljudskog zajedništva……………………………………………… 95
3.2.1. Prioritet socijalnosti u pojedinačnoj svijesti………………………… 95
3.2.2. Fenomen socijalnog bitka…………………………………………………… 97
3.3. Idealni i realni faktori povijesnog bivanja……………………………………107
3.3.1. Zakon međudjelovanja idealnih i realnih faktora……………….107
3.3.2. Objašnjenje povijesnog bivanja………………………………………….113
3.3.2.1. Apriorni poredak i bivanje ideal-faktorâ………………..116
VII
3.3.2.2. Apriorni poredak i bivanje real-faktorâ………………….122
3.3.2.3. Međuodnos faktorâ i pitanje nemoći duha…………….125
3.4. Kritika pragmatizma kao ideologije građanskog društva…………….127
3.4.1. Prosudba pragmatističke teorije…………………………………………127
3.4.2. Kritika građanskog svijeta i nagovještaj „doba izjednačenja“………………….131
3.5. Problematika sociologije triju vrsta znanja………………………………….136
3.5.1. Sociologija pozitivnih znanosti………………………………………….136
DODATAK: Relacije znanost – tehnika – gospodarstvo – politika…………………141
3.5.2. Sociologija metafizike………………………………………………………..145
3.5.3. Sociologija religije……………………………………………………………..150
3.6. Max Scheler i novija sociologija znanja……………………………………….156
3.6.1. Putovi sociologije znanja nakon Schelera…………………………..156
3.6.2. Recepcija Schelera u novijoj sociologiji znanja…………………..169
Riječ unatrag………………………………………………………………………………………..179
Literatura……………………………………………………………………………………………..189
|
Pridružite se zajednici koja gradi uspješne organizacije. Prijavite se na newsletter za ekskluzivne uvide i novosti iz svijeta menadžmenta