Vidi košaricu “QLIFE ČASOPIS – Pozitivne devijacije” je dodano u vašu košaricu.
QLIFE ČASOPIS – Klasici IX - Naruči svoju knjigu

QLIFE ČASOPIS – Klasici IX

No. 50, Zima 2022
Autor: Skupina autora
Područje: Menadžment
Područje: Časopis qLife
Karakter: stručna
Godina izdanja: 2021
Broj stranica: 124
Uvez: Meki

19,91 

qLife je ugledni tromjesečni stručni časopis za liderstvo i organizacijski razvoj. Jedinstveni je izvor znanja liderima i menadžerima na svim organizacijskim razinama, u sva tri sektora: poslovnom, javnom i neprofitnom.

U časopisu se objavljuju iznimni članci puni znanja,  mudre poruke i promišljanja vodećih svjetskih imena koje pomažu izgradnju zdravog društva i konkurentnog gospodarstva.

Mogućnost godišnje pretplate ( 4 broja) uz popust. Na upit emailom.

SKU: 13532 Kategorije: ,

Opis

O ovome broju:

Uvodni članak najnovijeg broja tromjesečnog časopisa qLIFE ( autor Marko Lucić )

Davne 2012. godine uređivački odbor qLifea odlučio je pokrenuti seriju „Klasici liderstva i menadžmenta“ kako bi čitateljima prezentirao opus tzv. „must read“ tekstova iz ove specifične znanstveno-stručne domene. Upoznati s kurikulumima formalnih obrazovnih institucija shvatili smo kako se mnogi lideri i menadžeri tijekom edukacije nisu susreli s tekstovima koji čine stupove naše discipline te smo stoga odlučili djelovati: svake godine u posebnom broju objaviti nekolicinu baš takvih članaka, koje svaki kompetentni stručnjak jednostavno mora proučiti.

Shodno tome, proteklih godina u Klasicima su objavljeni brojni legendarni tekstovi uglednih autora poput, primjerice, „Prakse inoviranja“ i „Ekologije vodstva“ Petera Sengea, „Teorije sustava za profesore i menadžere“ Russella Ackoffa, „Razvoja novih lidera u zajednicama prakse“ Margaret Wheatley, članka „Čime se lideri zapravo bave?“ Johna Kottera, „Stručnjaci i profesionalci ne znaju učiti“ Chrisa Argyrisa, „Parabole o Sadhuu“ Bowena McCoyja, „Svaka institucija je živući sustav“ Arie de Geusa, „Voditi otvorenog srca“ Ronalda Heifetza i mnogi drugi.

U ovom broju, među ostalim sjajnim tekstovima, posebno se ističe članak napisan na osnovi McGregorove knjige Ljudska strana poduzeća koju su članovi Academy of Management proglasili „četvrtom najutjecajnijom knjigom 20. stoljeća“ na području znanosti menadžmenta. U tom djelu, nakon pola stoljeća žestokog Taylorova redukcionizma, Douglas McGregor prvi je počeo javno zagovarati humanost u radu i poslovanju.

Ljudska strana poduzeća upućuje na važnu činjenicu koja mnogima promiče iz vida: ponašanje ljudi u industrijskim organizacijama – njihova navodna lijenost, nezainteresiranost i nemotiviranost – ne proizlazi iz njihove inherentne prirode već iz prirode poslovnih sustava te iz prevladavajuće politike, prakse i filozofije upravljanja! Također, pomaže nam uvidjeti kako temeljna uvjerenja i pretpostavke o ljudskoj prirodi neizbježno determiniraju stil upravljanja lidera i menadžera. A ta temeljna uvjerenja i pretpostavke McGregor je grupirao u dvije osnovne skupine: „teoriju X“ i „teoriju Y“.

„Teorija X“ smatra da ljudi ne vole raditi, da su po prirodi indolentni, da im nedostaje ambicije i odgovornosti, da vole kad ih se vodi, da su inherentno egocentrični i ravnodušni prema potrebama organizacije, da se prirodno opiru promjenama, da su lakovjerni, ne suviše bistri te da su varalice, šarlatani i demagozi. Shodno tome, osnovni zadatak menadžmenta glasi: „Aktivno usmjeravati, motivirati, prisiljavati i kontrolirati podređene radi postizanja željenih rezultata“.

„Teorija Y“ propituje osnovna uvjerenja o ljudskoj prirodi „teorije X“ te ih na koncu odbacuje kao pogrešna. „Teorija Y“ pretpostavlja nešto sasvim drugo: u svojoj suštini ljudi nisu pasivni niti se opiru promjenama. U kvalitetnim uvjetima redovito manifestiraju motiviranost, maštovitost i kreativnost. Traže odgovornost, a vlastito ponašanje rado prilagođavaju ciljevima organizacije. Iz navedenog proizlazi drugačiji esencijalni zadatak menadžmenta: „Urediti i njegovati radne uvjete kako bi ljudi uspješno realizirali ciljeve koje su sami zacrtali te kako bi samostalno upravljali vlastitim aktivnostima.“

Drugi tekst koji biste svakako trebali pročitati osvojio je 1960. prestižnu McKinseyjevu nagradu za „najbolji HBR članak godine“. Riječ je o Marketinškoj miopiji autora Theodora Levitta – jednom od najznačajnijih tekstova znanosti liderstva i menadžmenta – koji je uspjeh poslovanja prvi put povezao s „marketinškom kratkovidnošću“ (engl. marketing myopia) tj. primarnom usmjerenošću na pitanja „proizvodnje i prodaje“ umjesto na pitanja kvalitetnog i pravovremenog zadovoljenja kupčevih potreba.

Ova dva teksta – kao i svi ostali objavljeni u Klasicima i u qLifeu – pažljive čitatelje uvijek iznova upućuju na isto polazišno mjesto: budućnost naših organizacija, pa onda i svijeta, prvenstveno će ovisiti o učinkovitoj implementaciji otkrića društvenih, a ne prirodnih znanosti. Industrija, ključni gospodarski organ društva, u ovom trenutku raspolaže brojnim fundamentalnim znanjima prirodnih znanosti kojima stvara materijalističke tehnologije radi navodne dobrobiti čovječanstva. U tom segmentu dostigli smo „plafon“ ili smo otprilike malo ispod njega. S druge strane, fundamentalna znanja društvenih znanosti – koja se iz nekog čudnog i neshvatljivog razloga u javnosti tretiraju kao „manje znanstvena“ i „manje bitna“ od prirodnih – kasne s implementacijom nevjerojatnih pola stoljeća i više.

Odličan primjer navedenog iznova pronalazimo u aktualnoj korona krizi. Unatoč tome što svi pričaju o „upravljanju epidemijom“ (engl. epidemic management) protekle dvije godine u javnosti nismo susreli niti jednog stručnjaka za upravljanje/menadžment – tek ponekog sociologa, psihologa ili socijalnog psihologa – iako brojni obrasci krize dolaze upravo iz njihove/naše domene ekspertize. Upravljanje su u svoje ruke preuzeli fizičari, kemičari, liječnici, biolozi i molekularni biolozi koji se u svijetu sustava snalaze lošije od slona u maloj skučenoj staklani.

Primjerice, očito je kako se oni oslanjaju na pogrešnu i odavno odbačenu „teoriju X“ jer konstantno tvrde da su ljudi „neodgovorni, inherentno egocentrični i ravnodušni prema potrebama cjeline (iako su te potrebe, naravno, sami definirali)“ te ih stoga treba „aktivno prisiljavati i kontrolirati radi dostizana definiranih ciljeva (iako su te ciljeve, naravno, oni sami definirali)“. Unatoč tome što je svakom ozbiljnijem upravljaču/menadžeru jasno da se radi o početničkim pogreškama koje će nas vremenom odvesti u propast, „prirodnjaci“ i birokrati ne posustaju nego još žešće guraju u pogrešnom smjeru. Svijet im se ruši pred očima, a oni su navodno i dalje u pravu. Klasična manifestacija katastrofalnog menadžmenta.

 

Iz sadržaja:

Ljudska strana poduzeća – Douglas McGregor

Marketinška miopija – Theodore Levitt

Intervju s Phillipom Kotlerom – Peter Drucker

Tehnologija kreativnosti – Harry Alder

Nove metode za novu ekonomiju – Werna Allee

Svrha strukture: skelet strukture i duha – Harrison Owen

Dodatne informacije

Autor

Karakter

Godina izdanja

Broj stranica

Uvez

Izdavač

ISBN

Povezane knjige - Naša preporuka