QLIFE – Paradoks moći - Naruči svoju knjigu

QLIFE – Paradoks moći

No. 51, Proljeće 2022
Autor: Skupina autora
Područje: Menadžment
Područje: Časopis qLife
Karakter: stručna
Godina izdanja: 2022
Broj stranica: 128
Uvez: Meki

150,00 kn

qLife je ugledni tromjesečni stručni časopis za liderstvo i organizacijski razvoj. Jedinstveni je izvor znanja liderima i menadžerima na svim organizacijskim razinama, u sva tri sektora: poslovnom, javnom i neprofitnom.

U časopisu se objavljuju iznimni članci puni znanja, mudre poruke i promišljanja vodećih svjetskih imena koje pomažu izgradnju zdravog društva i konkurentnog gospodarstva.

Mogućnost godišnje pretplate ( 4 broja) uz popust. Na upit emailom.

SKU: 13552 Kategorije: ,

Opis

O ovome broju:

Uvodni članak najnovijeg broja tromjesečnog časopisa qLIFE ( autor Marko Lucić )

U svibnju 2021. godine, u jeku epidemije koronavirusa, naši partneri SoL i stručni časopis MIT Sloan Management Review organizirali su konferenciju Paradoks moći. Kako qLife do tada nije pisao o tom prirodnom fenomenu – koji često čini to da dobrim, skromnim i poštenim ljudima nakon promocije na liderske pozicije „moć udari u glavu“ – rado sam prihvatio poziv. Pod utjecajem nevjerojatno agresivne manifestacije moći koja je u to doba širom svijeta drakonskim tzv. „mjerama“ doslovce kidala stoljetno suptilno tkivo naše društvene zajednice, završetak konferencije dočekao sam s velikom sumnjom u mislima. Očekivao sam da ću od stručnjaka dobiti alat za borbu protiv „razularenog zmaja“, a dobio sam – barem mi je tako u tom trenutku izgledalo – mlaku kamilicu.

Danas, kada se situacija malo smirila, drugačije gledam na to iskustvo. Iako doista nije pružila konkretna rješenja za gorući svjetski problem koncentracije nezabilježene količine moći u malobrojnim centrima, konferencija je definitivno osvijestila perspektivu iz koje se problem treba sagledavati: strukturalnu deformaciju moderne hiperkompleksne društvene zajednica koja ne raspolaže adekvatnim instrumentima/načinima za svrgavanje moćnika s vlasti. Čak ni onda kada je narodu potpuno jasno da su mu lideri neetični, korumpirani i neučinkoviti nema načina/instrumenata da ih zamijeni boljima.

U vremenima u kojima živimo poznata Churchillova izjava „demokracija je sranje… nažalost, ničim boljim ne raspolažemo“ iz dana u dan prikazuje se sve istinitijom. Na nju se odlično nadovezuje Rousseauova usporedba demokracije s „elektivnom aristokracijom“ kao i Michelsova teza o „željeznom zakonu oligarhije“ koju je davno objasnio u kapitalnom djelu sociologije i politologije Oligarchial Tendencies of Modern Democracy: nakon određenog vremena demokratske strukture neizostavno se pretvaraju u oligarhije kojima dominira mala grupa moćnika.

No, sve to ne bi bio problem kada oligarhijske strukture i centre moći ne bi vodili makijavelistički lideri opijeni paradoksom moći. U zimu 1513. godine siromašni firentinski činovnik Niccolò Machiavelli počeo je pisati knjigu „Il Principe – Vladar“ koju je sâm smatrao „luckastom“. Knjiga će postati jedno od najutjecajnijih filozofsko-političkih djela zapadnjačke povijesti te će završiti na noćnom ormariću Karla V., kralja Luja XIV, Staljina, Otta von Bismarka, Churchilla, Mussolinija, Hitlera i Napoleona. A suštinu njezine filozofije može se sažeti u riječima: cilj opravdava sredstvo! Tko želi moć mora je ugrabiti. Mora biti besraman. Bez principa, bez morala. Ako se ne zauzmeš za sebe drugi će te zgaziti.

Profesor Dachler Keltner vodeći je svjetski stručnjak za primijenjeni makijavelizam. Nakon brojnih istraživanja provedenih s timom na Berkeleyju zaključio je:

1. U zapadnjačkoj kulturi duboko je ukorijenjeno mišljenje da je Machiavelli u pravu.

2. Sva relevantna znanstvena istraživanja ukazuju na suprotno – da je Machiavelli potpuno u krivu.

Primjerice, jedan američki antropolog izradio je meta-studiju o lovcima i sakupljačima – našim drevnim precima – koja je potvrdila da je tadašnje lidere makijavelizam redovito upropaštavao. U studiji se navode osobine koje su u to doba bile potrebne za stjecanje moći: velikodušnost, dobrota, hrabrost, karizmatičnost, nepristranost, otvorenost, pouzdanost, smirenost, jakost, entuzijastičnost i skromnost. Liderska pozicija u lovaca sakupljača bila je privremena, a ne trajna. Lideri makijavelisti doslovce su se životno ugrožavali jer nitko nije htio dijeliti hranu s arogantnim, sebičnim i umišljenim osobama koje misle da su posebne te kao takve iznimno važne.

Brojna istraživanja modernih ljudi potvrđuju prethodne nalaze. Znanstvene studije koje prate ponašanje djece i omladine u vrtićima, školama, sportskim klubovima, umjetničkim udrugama i fakultetima – institucijama u okviru kojih se odvija prirodna nesputana borba za status, ugled i reputaciju – jasno pokazuju kako društvena zajednica s gnušanjem odbija makijavelistima predati moć. Štoviše, pomoću instrumenata ogovaranja i posramljivanja redovito ih izopćuje. Baš kao u prapovijesti, u mnogim neformalnim modernim zajednicama arogancija se ne dozvoljava. Pozicije moći rezervirane su za skromne, poštene, dobroćudne i empatične. Ako se pod utjecajem paradoksa moći slučajno promijene, zajednica ih hitro smjenjuje s pozicija vlasti. Rutger Bregman proces je intrigantno nazvao survival of the friendliest.

Međutim, situacija se stubokom počinje mijenjati kada stvarnost neformalnih i slabo strukturiranih zajednica zamijenimo stvarnošću formalnih hijerarhijskih organizacija i političkog upravljačkog sustava. U tom trenutku sve se izokreće naglavačke. Zbog ranije spomenutih strukturalnih ograničenja rigidnog hijerarhijskog sustava pojedince opijene paradoksom moći ne može se više kontrolirati posramljivanjem, ogovaranjem i drugim društvenim pritiscima – posebice u sadašnjoj situaciji posvemašnjeg urušavanja vjerodostojnosti masovnih medija. Ne može ih se tek tako svrgnuti s trona. Stoga makijavelisti iznenada počinju napredovati pred drugim osobama jer „u rukavu“ imaju vrijedni adut kojim lako pometu konkurenciju: besramnost! Moćnici bez srama sposobni su činiti ono što je drugima nezamislivo. Ono zbog čega bi drugi umrli od srama. Lagati, biti uhvaćen u laži i onda nastaviti lagati? Većina čestitih ljudi umrla bi od srama. No, većinu moćnika sve to skupa ne brine previše. U mediokraciji je čak poželjno biti besraman.

U takvom svijetu na liderske pozicije sve se rjeđe uzdižu čestiti, pametni, sposobni, pošteni, dobroćudni i empatični, a sve češće mediokriteti i sociopati. Evolucija nas je dovela u čudnu situaciju koju Bregman briljantno opisuje krilaticom survival of the shameles – opstanak/vodstvo besramnih!

 

Iz sadržaja:

Tema broja: PARADOKS MOĆI

15

Konferencija „Paradoks moći“: Uvodni govor

Peter Senge

Na konferenciji Paradoks moći, u organizaciji Society for Organization Learning i stručnog časopisa MIT Sloan Management Review, raspravljalo se o moći-specifičnom obrascu društvenog života koji tvori svakodnevne interakcije te tako oblikuje raalnost naših života.

27

Moć: osnovno sredstvo uvođenja pozitivnih promjena u svijetu

Dachler Keltner

Uobičajeno te istovremeno posve pogrešno sagledavanje, moć redovito poistovjećuje s nasiljem, otimanjem i prisilom, a korijene vuče iz „Vladara“, kultnog djela poznatog firentskog pisca Niccole Machiavellija.

43

Moć se ne otima – drugi nam je daje

Gene Hightower

Autor se bavi misaonim eksperimentom poznatim pod nazivom „eksperiment prirodnog stanja“ koji pokušava odgovoriti na pitanje: „ Kako će se ljudi ponašati ako ih uronite u „ izvancivilizacijski“ kontektst ostavljajući ih pritom na milost i nemilost prirodi?“ Hože li se međusobno pobiti ili će radije surađivati?

69

Održiva moć i briga za zajednicu

Lee David Ross

Iskustvo moži potiče ljude na kretanje u jednom od dvaju mogućih smjerova: prema zloupotrebi moći, impuzivnim i neetičkim postupcima ili prema benevolentnosti koja unaprjeđuje opće dobro.

87

Zloporaba moći

Rojeff Clanon

Ako je Machiavellijeva ( pogrešna) izreka „bolje vam je da vas se plaše nego da vas vole“ najpoznatimja krilatica o moći, onda je točna izjava lorda Actona „moć kvari, a apsolutna moć apsolutno kvari“ na listi najpozantijih krilatica definitivo odmah iza nje.

109

Cijena nemoći

Belinda Camposs

Reduciranjem prijetnji usmjerenih prema identitetu nemoćnih pomažemo im da se mnogo bolje osjećaju; za zdravlje i dobrobit zajednice vrlo je bitno boriti se protiv rasizma, seksizma, homofobije, nejednakosti i drugih fenomena koji obezvrjeđuje identitet.

125

Zaključno predavanje: pet puteva do moći

Peter Senge

Dodatne informacije

Autor

Karakter

Godina izdanja

Broj stranica

Uvez

ISBN

Povezane knjige - Naša preporuka