UNA MATINA. GLEDAM OČIMA I PUNO VIDJEH VEĆ...

Objavljeno:

UNA MATINA. GLEDAM OČIMA I PUNO VIDJEH VEĆ…

Unatoč zdravim očima ljudi ne vide. Zato se u svakoj sljepoći tolike spoznaje nižu jedna za drugom. Što biste učinili da se ujutro probudite potpuno slijepi? Upravo se to meni dogodilo, prvi put u 20-oj, prije pet godina, pa još nekoliko puta. Sada traje dulje. Podvrgnula sam se i kompliciranoj operaciji. Moja vjera da ću opet savršeno vidjeti nikad nije nestala. Svoju sljepoću zovem privremenom.

Otkako je nestalo vanjskoga, započeli su gradnja i uređenje moga unutarnjega svijeta. Misli, uvjerenja, akcije i reakcije, i moje i drugih, pozornije promatram i mijenjam. Isposnici su nekoć odlazili u gore i pustinje, ili se zatvarali u sobičke, i mjesecima promišljali. Ono što su očima vidjeli bilo je malo, gotovo ništa, uvijek isto. I ja gledam u ništa, ali vidim mnogo, i lijepog i tužnog, raznolikog, i krajolike i ljude.

Stalo mi je do razvoja mog uma i duha. Upisala sam nekoliko tečaja, reiki, meditacije… Čitati ne mogu, ali svemir će naći rješenje. Čitaju mi drugi! Napisala sam lani i knjigu.

U meni se probudila svijest o važnosti čovjekova okoliša i potrebe da recikliramo otpad. Možda će netko reći – pa što se mene tiče vanjski svijet! Eto, tiče nas se, važna je Zemlja na kojoj stojim. Na jednom mjestu piše: „Već probuđeni, probudite one koji još spavaju.“ Najednom shvatih što sve ljudi čine svojoj planeti… I mali koraci sad su važni. Pojedinac čini razliku. Sve što bacite mora nekamo otići… Šokantno je koliko ljudi mogu negativno reagirati na poziv da razviju nove navike koje će očuvati planetu i učiniti naš život ljepšim. „Nije to za mene.“ „Nemam vremena i za to.“ Apsolutno je nedovoljno edukacije o tome, a ono što i jest dostupno parcijalno je ili posve nejasno.

 U zagrebačkom Cat Caffeu pušenje je strogo zabranjeno zbog mnogih mačaka koje ondje žive, a neki bez imalo dvojbe zapale cigaretu u svom domu i blizu djece.

Mnogo razgovaram s ljudima. Slušam ih umom, što i jest pravo slušanje. A tada ih i jasno vidim. Kad biste se vi riješili svoga tijela, stvari, statusa – hajde, pokažite tko ste vi!

Svoju knjigu pisala sam kratko; s druge strane pogledam li, možda i dugo. Neki dijelovi nastali su iz četvrtog pokušaja, kao i ovaj. Stavim snop papira i kemijsku na stol i krenem. Zadnji put olovka je prestala pisati čim sam počela, a da ništa ne zapisujem, saznala sam tek nakon desetak „ispisanih“ stranica, kad je moj dragi, Marko, zavirio da vidi kako napredujem. Vrlo dobro znam o čemu pišem, ali tijek rečenica uglavnom brzo zaboravim. Izgubljene rečenice nismo mogli vratiti, ali nisam se zbog toga jako uznemirila. Kad je već tako, očito to i nije trebalo biti u mojoj knjizi.

Stranice sam iznova ispisala, ali to sigurno više nije bilo isto kao ono prije „napisano“. Kad sam prepričavala tu zgodu, moj prijatelj Stanec se našali: “Ne pravdaj tu olovku… Jednostavno je prestala pisati.“ On tvrdi da se o meni treba snimiti humoristička emisija. Stanec se stalno zafrkava, a meni je to tako dobro. U situaciji kojom ne mogu vladati ja prakticiram humor i pozitivan stav. Prakticirajte i vi.

Ove je misli šarajući po svojim stranicama za vas složila jedna knjiga. Moja knjiga: „UNA MATINA. Sljepoća u 25-oj …

Ana Karalić

O knjizi UNA MATINA možete više vidjeti ovdje:

https://knjizaraum.hr/knjizara/?swoof=1&woof_text=UNA%20MATINA

NARUČITE JE!

UM2022

Unesite svoju e-mail adresu kako biste primali novosti,
posebne popuste i ponude iz knjižare!

Nema spama, samo znanje i inspiracija!Poklanjamo ti 7% na prvu narudžbu!

Naše tjedne emailove ćeš rado čitati:

  • ponude noviteta
  • popusti iznenadjenja
  • vrijedni tekstovi
  • i znanje i vrijednosti
0

Košarica