Objavljeno: 14. srpnja 2022.

ZADNJI DANI NA STAROM POSLU

Raspredajući o trenutnoj situaciji dvije kolegice s posla dođoše do važnog zaključka. Posao im je bio bez veze. Ni najmanje zadovoljstva nema više u tome. Uz kavicu, sve su vidjele samo crnim bojama. Naravno, donijele su i odluku: “Treba otići s tog groznog mjesta i potražiti neki drugi posao!”. Nakon sat vremena ideja ih je počela zabavljati. Krojile su planove kako organizirati “veliki odlazak” i na kraju odlučile – treba otići iznenada, bez najave, da se svi šokiraju. A zadnja tri dana igrat će “veliku predstavu”. 

U srijedu, a otkaz je trebao uslijediti u petak, došle su na posao ranije od ostalih. Bile su dotjerane, lijepo odjevene. Skuhavši “zajedničku kavicu” za sve u sobi, čekale su uzbuđeno. Kad je prva kolegica stigla, pozdrave ju osmijehom. Ova se začuđena zapitala: “Nije li nekom rođendan?”. Odgovorile su da i one jednom moraju biti “domaćice dana”. Oko 7 i 30 sati pristigli su i ostali. Muškog kolegu darovale su komplimentom o njegovoj novoj vesti. Otišle su po poštu za cijeli ured. Svi su uzvraćali jednakim osmijehom i dobrim raspoloženjem. Točno u osam bile su spremne za stranke (uredan stol, papiri složeni). Naišao prvi klijent. Veselo su mu poželjele dobro jutro i uspješan radni dan. Ovaj je odgovorio nekom šalom i dodao da mu taj susret izgleda kao neki dobar znak. Potom je došla starija gospođa, kojoj su uslužno pomogle da odloži stvari. Zazvonio je telefon. Bile su zamoljene za podatke. Mlađa je odvratila: “Sve će biti gotovo za 15-tak minuta. Sad smo sa strankom”.

Cijeli dan su se zabavljale kao nikad. Klijenti su bili zadovoljni, kolege isto. Takav je bio i četvrtak. Petak je izgledao čak i ljepšim. Bilo je pravo zadovoljstvo tu raditi. Nisu primijetile da se približio kraj radnog dana i kraj – zaposlenja. Neposredno pred 16,00 prva nesigurno zapita: „A kako ćemo sad izvesti odlazak?“. Druga od njih je bila više sigurna: „Zašto bismo otišle? Pa tu se osjećam dobro“. 

Njihov se ured nije promijenio, a ni posao koje su obavljale. Novost je bio njihov pristup poslu, djelovanje i doživljavanje života. 

Priča je inspirirana knjigom Zig Ziglera, “Vidimo se na vrhu”.

Goran Tudor