NA STRANI SVOJIH

O knjizi:

Radi se o težnji da se prije svega smanje tenzije, izbjegne rat ili saniraju tragične posljedice i poboljšaju životni uvjeti. Spajali smo polupane čaše koje su nam ostavili neki osobito grlati svatovi, i mladini i mladoženjini. Sanirali smo ostatke ostataka jednoga naroda. Nadam se da smo dobro shvatili da svoju kuću trebamo urednom održavati sami, po mogućnosti i bez tutora, u dobrim odnosima sa susjedima. Kako nas je ukupno Hrvata i Srba u Hrvatskoj sve manje, stvorena je bolno uvjerljiva pretpostavka za spoznaju da ćemo, ne opametimo li se, biti još manji. Zato se zalažem za slobodan i kvalitetan život svakoga malog čovjeka u tako maloj, a tako lijepoj zemlji. Kako? Radom u slobodi i zdravlju, za što još uvijek, kao rijetko koja zemlja, imamo silno povoljne objektivne pretpostavke. Neka postoje i neka se i svađaju i različiti ljudi i njihove zajednice, neka živi nemir u stvaranju i traganju za nepoznatim. Ukratko, parafrazirao bih daleku 1968.: „Budimo konačno nerealni, tražimo moguće.” Rat se ovdje nije morao dogoditi. A kad se već dogodio, trebalo je učiniti sve da žrtava i štete bude što manje.

Iz recenzija:

Profesor Uzelac iskreno iznosi vlastite poglede i sjećanja, svjestan da, koliko god bili subjektivni, mogu pridonijeti razumijevanju suštine političkih i društvenih procesa i događanja u proteklih pedeset godina. Pritom iznosi i neke dosad nepoznate činjenice o za javnost vjerojatno zanimljivim događanjima. — Ilija Ranić

Osnovni ton knjige sadržan je u sustavnom razmatranju životopisa Slobodana Uzelca koje se proteže na mnogobrojna i nadasve plodna i stvaralačka razdoblja njegova života. Višestrana biografija Slobodana Uzelca u knjizi podijeljena je na šest dijelova: o njegovu obiteljskom porijeklu i školovanju, političkom usponu, kompleksnoj problematici kako to politički izgleda biti Srbin u Hrvatskoj, o tome što je značilo djelovati na visokim državnim dužnostima, o tome je li sve to vrijedilo i na zaključak da su nakon svega dobri ljudi ipak najvažniji. Ako bi se njegov život mogao opisati jednom jedinom rečenicom, ona bi glasila: ono što je rodno počelo u Kakmi, u Kakmi se duhovno i završilo. — Danko Plevnik