RAZVOJ PROFESIONALNE KULTURE UČENJA I TRANSFORMATIVNE PRAKSE

O knjizi:

Odgojno-obrazovne uloge i zadaće odgajatelja, učitelja i drugih odgojno-obrazovnih djelatnika (praktičara) veoma su odgovorne, kompleksne i višeslojne. Kako bi ih mogli kvalitetno obavljati, moraju imati i priliku i obvezu kontinuiranog profesionalnog učenja i razvoja. Kontinuirano i kvalitetno profesionalno učenje praktičara snažan je katalizator i nezaobilazna pretpostavka njihova profesionalnog razvoja. Pristup profesionalnom učenju i razvoju praktičara može imati različita polazišta, sadržavati različite značajke i biti usmjereno postizanju različitih ciljeva.

Iz recenzija:

Na putu prema profesionalnoj autonomiji autorica pristupa vrlo realistično pokazujući se ne samo kao vrsna teoretičarka, već i kao izvrsna poznavateljica odgojno-obrazovne prakse. Detektira različite faze profesionalnog razvoja odgojno-obrazovnih djelatnika praktičara ne zaobilazeći fazu stagnacije, „tapkanja u mjestu“ te prvih „izletničkih putovanja“ na profesionalnom putu. Uvjerenja sam da će ovaj izvor biti snažan poticaj za mijenjanje kulture svih odgojno–obrazovnih ustanova i da je adresirana upravo na one subjekte koji su jedini i istinski pokretači promjena. – prof. dr. sc. Ante Kolak, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Iz sadržaja:

Uvod

1. Kvalitetno profesionalno učenje

1.1. Kvalitetno profesionalno učenje razvija epistemološku radoznalost praktičara – praktičar kaomisleći i učeći subjekt

1.2. Kvalitetno profesionalno učenje je istraživačko, kritičko i refleksivno– praktičar kao kritički i refleksivni su-istraživač u dijalogu s drugima

1.3. Kvalitetno profesionalno učenje je suradničko i okrenuto razvoju kolektivnih kapaciteta ustanove –praktičar kao stvaratelj suradničke kulture

1.4. Kvalitetno profesionalno učenje je emancipacijsko i transformativno– praktičar kao pokretač promjena i graditelj društvene pravde

1.5. Kvalitetno profesionalno učenje je kontekstualno osjetljivo i usklađeno sa sustavnom i kompleksnom prirodom prakse – praktičar kao sustavni mislilac

1.6. Kvalitetno profesionalno učenje je transformativno i vodi razvoju na znanju utemeljene prakse – praktičar kao autonomni stvaratelj kvalitete

2. Faze profesionalnog razvoja praktičara – put do profesionalne autonomije

2.1. Put razvoja profesionalne autonomije

2.1.1. Faza prepuštanja prilikama

2.1.2. Faza profesionalnog „koprcanja‟

2.1.3. Faza mirovanja

2.1.4. Faza sumnje u vlastitu izvrsnost i profesionalnu dovršenost

2.1.5. Faza „izleta‟ u područje kvalitete

2.1.6. Faza profesionalne zrelosti i kontinuteta

2.2. Kultura dobrovoljnosti i prostor afiniteta praktičara

3. Dimenzije razvoja refleksivne prakse

3.1. Stvaranje sigurnog okruženja, suradničkih odnosa i ozračja povjerenja

3.2. Razvoj kulture odgovornosti

3.3. Razvoj kritičke pismenosti

3.3.1. Poticanje spremnosti za prepoznavanje kritičkih incidenata

3.4. Osiguranje kvalitetne facilitacije

3.5. Umijeće davanja i primanja povratnih informacija

4. Vrste refleksija

4.1. Različite konceptualizacije, razine i vrste refleksija

4.2. Kritička refleksija

4.3. Značajke kritičke refleksije

4.4. Elementi kritičke refleksije: dekonstrukcija (analiza) i rekonstrukcije (promjena)

5. Problemi uspostavljanja refleksivne prakse

5.1. Kultura konformizma – navika nekritičkog prihvaćanja ideja „zdravo za gotovo‟

5.2. Nerazvijena kultura učenja – profesionalno učenje koje se provodi samo formalno ili koje je svedeno na aktivnosti natprosječno zainteresiranih pojedinaca

5.3. Profesionalna nezrelost ili zapuštenost kolektiva

5.4. Neprepoznavanje kvalitetnoga rada, promicanje pogrešnih ljudi i birokratiziran sustav napredovanja praktičara

5.5. Kratkoročno postavljeni ciljevi ili odsustvo vizije razvoja

6. Profesionalna zajednica učenja i razvoj transformativne prakse

6.1. Transformacija shvaćanja moći i izgradnja nove kulture odnosa

7. Elementi razvoja profesionalne kulture učenja i transformativne prakse– naša iskustva

7.1. Upoznavanje „osobne jednadžbe‟ kolektiva

7.2. Jačanje spremnosti praktičara na artikuliranje svojih profesionalnih vrijednosti

7.3. Razvoj konteksta učenja i kontekstualno osjetljivih alata refleksivne prakse

7.4. „Činjenje profesionalnog učenja vidljivim‟ u funkciji otkrivanja značenja

7.5. Osvješćivanje višestrukih realnosti i diskurs oblikovanja značenja

7.6. Razvoj profesionalne strasti praktičara

7.7. Temelji razvoja emancipacijske prakse

7.8. Izgradnja kulture odgovornosti u praksi

7.9. Znanje i razumijevanje kao autorske kreacije

7.10. Mogućnosti razvoja autonomije djece uvelike su određene kompetencijama odgajatelja

7.11. Polje intersubjektivnosti i razvoj participativne odgojno-obrazovne prakse

7.12. Otkrivanje i osiguranje podrške „logici trenutačne situacije‟

7.13. Spremnost na preuzimanje rizika iskazivanja sebe i svoje perspektive

Hibridni oblik razvoja refleksivnih kompetencija

Prilozi

Autorski prilozi suradnika

Popis literature

Recenzije