Opis

O knjizi:

‘bLIStanje‘ je autorov autobiografski prvijenac. Draško Regul nakon tri moždana udara od tjelesnih mogućnosti ima tek pomicanje kapaka i gibanje očnih jabučica. Tadašnji informatičar i profesor engleskog i ruskog, koji radi u grafičkom studiju, 39-godišnji otac četvero djece, prije 23 godine ostao je u stanju koje zovemo Locked-in sindromom (LIS), zaključan u samoga sebe. Unatoč svim prognozama Draško je djelovao. Misao vodilja mu je bila: „Iz ove kože se ne može, da vidimo što se u njoj može!“

Pronašao je put kako da svoje riječi, misli i mudroslovlja te umjetnička djela pošalje u svijet iz zaključanog tijela. Uz veliku pomoć obitelji, supruge Lidije i majke Ruže i danas četvero odrasle djece. A kako mu je to sve uspjelo, Draško Regul je sjajnim spisateljskim perom pretočio u svoj autobiografski prvijenac ‘bLIStanje’. U ovom fenomenalnom autobiografskom romanu pisac ponire u dane kada je sve počelo, kada ga je kroz tri tjedna moždani udar gasio, pa u dane, tjedne i mjesece spoznaja da život ima puno oblika i da zbilja u kojoj živimo nije jedina. Da se može poletjeti i zablistati i istodobno ostati na tvrdom, prizemljen i realan. Prethodile su tome i misli o oduzimanju života, ali kako to učiniti jedinim pokretnim dijelom tijela, kako to učiniti kapkom.

Draško Regul u svom romanu otkriva da se može živjeti, a ne životariti. Istina, za to je potrebno uložiti jako, jako puno truda. ‘bLIStanje’ čitatelja uvodi u putovanje tijekom kojega čovjek može puno spoznati o sebi i granicama koje se čine nepremostive, a zapravo su prepreke koje sami stvaramo.Jedna od najvećih je odustajanje, što kod Regula nije bio slučaj. Roman donosi puno smijeha jer Draško Regul neizmjerno duhovit. Naravno i suza, jer bez tuge nema ni sreće, ali najviše sjajnih spoznaja o životu do kojih možda sami ne bi nikada došli. Pisac je u ovoj knjizi sebe toliko nesebično darovao pa makar i se ispod vlastite kože razgolitio.

Iz recenzije:

Od početka 2000. godine Draško leži nepomično u krevetu. Pardon, nije skroz nepomičan; može okrenuti glavu, otvoriti usta i zatreptati očnim kapcima. Da, i disati može. Govoriti ne može. Ne može se počešati tamo gdje ga svrbi. Mozak mu radi 200 na sat! I jedna je od najnormalnijih osoba koje znam. Uređuje svoje web stranice (ma pravi je IT-mačak, aktivan je na društvenim mrežama, dobio je nagradu za fotografiju, plete fraktale (eno mi jednih na zidu), piše haiku, konačno, i ovu je knjigu napisao (nećete ju moći ispustiti iz ruku). Čista fantastika? Ne. Draško je fantastiku učinio mogućom! Dubravka Miljković

Idemo kroz život nesvjesni svega onoga što možemo, svega što nam je dano, a u trenutku bi moglo nestati. Što bi bilo da odjednom ne možemo hodati, pomaknuti se ili govoriti? Drašku se upravo to dogodilo, a mi možemo skupiti hrabrosti i pročitati kako je biti u njegovoj koži. Iz koje se ne može, ali se u njoj ipak može. Stoga, skupite hrabrost i pročitajte. Kako god se osjećali nakon čitanja, jedno je sigurno. Na neki neobičan i dobar način više nećete biti isti. Majda Rijavec

bLIStanje započinje glavoboljom jednog ljetnog dana i nikad završenom košnjom, a nastavlja se napeto poput krimića. Upoznajemo život informatičara i profesora engleskog i ruskog, koji radi u grafičkom studiju, 39-godišnjeg oca četvero djece, kojeg tri moždana udara bacaju u spiralu događaja potpuno izvan njegove kontrole. Ali ako događaje ne može kontrolirati, može o njima svjedočiti. Draško Regul brzo i koncentrirano misli, čak i seriju moždanih udara i gubitak svijesti „snima iznutra“, prenoseći što se događa dok otkazuju funkcije mozga, a zatim, u jutrima koje slijede, kako se ponovno uključuje u život, aktivirajući preostale voljne funkcije – pokretanje glave i očiju i gutanje. Sandra Pocrnić Mlakar

Život ima puno oblika i zbilja u kojoj živimo nije jedina. I može se poletjeti i zablistati i istodobno ostati na tvrdom, prizemljen i realan. Može se živjeti, a ne životariti. Istina, za to je potrebno uložiti jako, jako puno truda. Bez obzira na to što nas ‘strefilo’, bLIStanje otkriva i kako prepoznati život u kojem ćemo sudjelovati, a ne preživljavati; kako pronaći ‘prve štake’ za koje se čovjek može uhvatiti, svjetiljku za novi smjer kretanja, za novi život koji se u ograničenjima postojeće zbilje nije ni naslućivao. Renata Ivanović

„Osjećam i komuniciram, dakle postojim!“ Draško nam je poklonio i jednostavnu i svima razumljivu neuroznanstvenu lekciju o Locked-in sindromu, o kojem se kad je ta nevolja njega zadesila, znalo vrlo malo. Duhovitost, kreativnost, blaga ironija na svoj račun, korištenje novih originalnih riječi, detaljnost i slikovitost opisa svega proživljenog, neuništiv optimizam… to nam poklanja čovjek koji je zaključan u svom tijelu i za kojeg bismo, vidjevši ga prvi puta, pomislili da ne može ništa. „Iz ove kože se ne može, da vidimo što se u njoj može“ trebao bi nam svima biti životni putokaz. Mirjana Nazor

Vrijedi odmotati svakog udava od rečenice, jer su jedinstvene i poučne. Ni standardni rječnik mu nije dovoljan pa stvara vlastite riječi. Bravo, Draš! Bolju lekciju o životu i zahvalnosti, a bez imalo dociranja teško je naći. Višnja Grozdanić

Knjiga za sva vremena! Snažno štivo, utjeha onima koji su pogođeni današnjicom teška života, prigoda svima da preispitaju svoje životne prioritete i vrijednosti. malo je ljudi koji zatvoreni u svom tijelu, treptanjem oka pokreću oluju emocija, Krešimir Butković

Dragi Draš, Tvoja sklonost učestalim digresijama i dugačkim fusnotama je normalna za širinu kojom Tvoj um obuhvaća temu koju izlaže. Uživam u Tvom štivu. Intelektualno i osjetilno Ti si nadrastao umove koji misle da su slobodni jer vladaju tijelima u kojima su. Ljudima je podareno više čula no što slute da ih imaju, ali ih u svojoj samozadovoljnosti nisu razvili pa su im zakržljala već u zametku. Ivica Kiš

Orijentiran na duhovnost, onu zakopanu, teško dostupnu, Draš je zagrabio velik komad spoznaja, poput bijelih oblutaka na prekrasnoj obali, koje želi, hoće, može podijeliti sa svijetom. Svojim emotivnim bilješkama nam poručuje: Veliki život postoji u našim umovima neovisno o pokretnosti / nepokretnosti tijela, koji stvaraju svoje, uvijek nove sustave… Na nama je zahvaliti, pročitati, baciti oblutak u vodu, podijeliti Draškove krugove s drugima, podijeliti njegov nevjerojatan život i neizmjernu hrabrost suočavanja s Problemom.
Ivanka Blažević Kiš

Iz mladenačke faze pamtim Draška kao velikog pozitivca i ozbiljnog zafrkanta s vječnim osmijehom na licu, često s gitarom u ruci i uvijek s nekom spremnom šalom. Danas, on je poseban, on je drukčiji, hodao ili ne, jeo rukama ili ga hranili, svirao gitaru ili komunicirao samo svojim ticalom. Jer u njegovom tijelu stanuje genijalan um koji je s bolešću dobio još veća i šira krila. On piše, on stvara, on čita, on fotografira, on istražuje, on je postao kompjuterski stručnjak, on je obrazovaniji, pismeniji i pametniji od svih ljudi koje poznajem. I tipka puno brže od onih mobitelima vičnih i ovisnih tinejdžera. Bez tipfelera. Ines Stipetić

Bio bih sretniji, da Draško Regul nije napisao ovu knjigu… Uz njegov pristanak i suradnju realizirao sam 2005. god., zajedno s redateljem Tomislavom Mršićem, popularni televizijski dokumentarac „Čardak i na nebu i na zemlji“ u kojem Draš kaže: „Nda… zgleda da millenium bug ipak hara! Draš, drš gaće, ovo bu hudo!“). U međuvremenu, Draš je zaista puno toga napravio. Možda bih trebao napraviti dokumentarac 18 godina poslije. Naslov bi mogao biti: „Draš, dobro si držal gaće“. Vojo Šiljak

Dodatne informacije