Opis
Prikaz knjige:
Ova je knjiga bajka – koliko jednostavna i željena, toliko nestvarna i nedokučiva. Nakon čitanja … pročitat ćete je još jednom … i razmišljati – kako je naš život silno kompliciran, vođen vrijednostima koje u suštini ne čovjeka ne mogu učiniti sretnim. Suprotno! Knjiga romansirana pripovjest liječnice koja se odazvala pozivu jedne od nomadskih skupina Aboridžana, prastarog australskog plemena, da s njima putuje na njihovu hodočašću kroz Australiju dugom tri mjeseca. Prvih se dana liječnica u šoku odricala svojih starih navika i standarda i polako prihvaćala ronbizonski život u prirodi koji se svakom zapadnjaku čini besmislen. Materijalne vrijednosti su joj ubrzano prestajale biti vrijedne i gubile svaki pravi značaj u njezinoj glavi. Od osobnih stvari nije imala ništa, na sebio je imala samo grubo tkanu (nešto kao) haljinu. I to se pokazalo sasvim dovoljnim. Nešto joj je drugo svakim danom postalo sve važnije i draže jer ju je u tren oslobodilo opterećujućih starih normi, borbi za status, napetosti, briga, konkurencije, nesigurnosti s kojima se tipični „moderni” zemljanin 20. svakodnevno nosi. Putujući kroz pustinju spoznala je da jednostavni život može biti prepun svakodnevnog smijeha, igre, učenja, solidarnosti i pažnje prema prijatelju i zajednici… Sve ovisi što čovjek izabere. Začudili su je jednostavni postupci „primitivnih” domorodaca; od prirode su tog dana uzimali samo onoliko koliko im je trebalo za preživljavanje, nakon premještanja logora, iza sebe bi počistuili sve, da se nije moglo prepoznati da je tu ikada itko bio, koristili su biljke i životinje kao Božji poklon… Aboridžani nisu slavili rođendane (jer – čemu slaviti starenje), ali su zajedničkom svečanošću slavili svaki osobni napredak i razvoj člana zajednice. Po rođenju¸ roditelji bi djetetu davali privremeno ime, da bi, po odrastanju, „vlasnik” sam sebi birao trajnije životno ime, ime koje je uvijek odražavalo osobnost, vještine…, „sadržaj” vlasnika (u skupini su tako bili i Majstorica Švelja, Tragač, Dobra slušateljica…).
Na kraju putovanja, kad je skupina stigla do mora i obavila svoju specijalnu misiju (koju – to pročitaje sami u knjizi), srodivši se s puninom života Praaustralaca, ali i spoznavši sebe do kraja, autorica sa žaljenjem pomislila: „Kako sam bila sretna!?”
Po povratku u svijet bijelih ljudi, kojem je pripadala, svjedokinja Margot napisala je knjigu „Tihi zov Australije”. Prenijela je poruku čovječanstvu, da ima drugačijih, možda i boljih puteva. Održala je na tisuće predavanja, napisala mnoge članke, postala propovjednik jednostavnijeg, svrhovitijeg života. Njezina je knjiga ostala svjetski popularna i mnogo godina nakon objave.
Zbog trajnih aktualnih poruka modernom, globaliziranom građaninu, još će dugo takvom ostati. Čitat ćete je s uživanjem.