O knjizi:

Opsesija dijagnozama često, umjesto da nam pomogne, zapravo patologizira naše različitosti, pojačava tjeskobu i mijenja svijest o vlastitom tijelu. Broj dijagnoza poput ADHD-a i autizma naglo raste, pojavljuju se nove bolesti kao što je dugotrajni Covid, uobičajena ljudska stanja kao što su tuga ili nemir postaju medicinski termini, a napredak u genetskom sekvenciranju omogućuje sve češće pretrage potpuno zdravih osoba: pomažu li nam sve te etikete ili nam zapravo štete?

Kroz dirljive priče stvarnih pacijenata, ova briljantna liječnica i autorica istodobno stručno i suosjećajno preispituje općeprihvaćene pretpostavke: da je bilo kakva dijagnoza bolja od nikakve; da su pretrage preciznije od liječnika; da su rezultati pretraga objektivne, neupitne činjenice; da je rana intervencija uvijek najbolja opcija; da će jedan način liječenja biti jednako uspješan za sve; da je preventivna pretraga najsigurniji put do dugoročnog zdravlja; da je više znanja uvijek bolje.

O’Sullivan traži od medicine i društva da pronađe bolji rječnik i bolji pristup ljudskoj patnji, da liječi i pruža podršku, umjesto da nas samo proglasi bolesnima, a nas poziva da se zauzmemo za pravo na liječenje kad nam je zaista potrebno, umjesto da nam cilj bude dobiti dijagnozu.

Iz sadržaja:

Napomena autorice (7)

Predgovor (9)

Uvod (19)

1 Huntingtonova bolest (37)

2 Lajmska bolest i dugotrajni COVID (69)

3 Autizam (115)

4 Gen raka (155)

5 ADHD, depresija i neurodivergentnost (193)

6 Sindrom bez imena (229)

Zaključak (263)

Zahvale (295)