KOMENTAR STEČAJNOG ZAKONA

Iz predgovora:

Novi Stečajni zakon iz 2015. već je doživio jednu veću izmjenu, a s obzirom na daljnje brojne nejasnoće, mogao bi lako doživjeti jednak broj izmjena kao i njegov prethodnik, Stečajni zakon NN 44/96, 161/98, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06, 116/10, 25/12, 133/12, 45/13 i 71/15 odnosno Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi NN 108/12, 144/12, 81/13, 112/13, 78/15 i 71/15.

Tako velik broj izmjena posljedica je želje da se stečajni postupak što brže dovrši, no tom se problemu nije pristupalo sustavno i nisu provedena ozbiljna istraživanja o razlozima koji sprječavaju brzo završavanje stečajnih postupaka, već su samo mijenjane odredbe iz stečajnih pravila za koje se trenutačno mislilo da će brzo dovesti do nekih rezultata. No dok nisu točno utvrđeni razlozi dugotrajnosti stečajnog postupka, te zakonodavne intervencije u pravilu nisu dale željene rezultate.

Tako je u pravni sustav uvršten pojam »stečajne mase« koji danas ima gotovo isti status kao i pravna osoba jer može biti nositelj vlasničkih prava, ima OIB i dr. No, u biti, iza toga »skriva« se činjenica da stečajni postupak nije dovršen jer ima još imovine, ali kako bi bilo dugo čekati da se riješe problemi vezani uz tu imovinu (vlasničke parnice, postupci denacionalizacije i dr.) formalno se proglašava stečajni postupak dovršenim i nastavlja postupak sa »stečajnom masom«. Time je, doduše, »statistički« riješen stečajni predmet, ali umjesto jednog problema vezanog uz trajanje stečajnog postupka dobili smo brojne nove probleme i postupke.

Svaka novela kojoj je bio cilj riješiti problem i skratiti trajanje stečajnog postupka u osnovi se koncentrirala na rokove vezane uz stečajni postupak pa je sada znatno skraćen rok za prijavu tražbina, iako ranija pravila o naknadnom roku za utvrđivanje tražbina nisu uopće produžavala stečajni postupak. No sada svi ugovorni partneri stečajnog dužnika moraju u kratkom roku sa stečajnim upraviteljem utvrditi hoće li se postojeći ugovori održati na snazi ili neće, jer više se ne može čekati skupština vjerovnika kako bi vjerovnici donijeli predmetnu odluku.

U osnovi, iako je cilj stečajnog postupka namirenje vjerovnika, upravo su vjerovnici ti koje su najmanje pitali za mišljenje pri izmjeni Zakona te su njihova prava najviše ugrožena zbog velikog broja izmjena Zakona, a koje nisu vodile računa primarno o interesima vjerovnika. S obzirom na to da se sam tekst Zakona u dijelu stečaja u novom Zakonu nije promijenio, u prikazu sudske prakse uključena je i ona koja se odnosi na identičan zakonski tekst.