PRIČE KOJE NISU HTJELE ZASPATI

O knjizi:

Zbirka priča za djecu rane i predškolske dobi nastala je sa željom da se djetinjstvo, kao i nekada, obogati pričom. Raznolikost prvih književnih interesa uvjetovala je strukturu ove knjige, te su priče birane u skladu s psihološkim, estetskim, nacionalnim te multikulturnim načelima.

Knjige su grupirane u sljedeće tematske krugove:

Čudo naraslo u priči

U ovom poglavlju čudesno ima posebnu ulogu u priči. Ono nije više samo stil-ski inventar, već se ono događa. Raste i živi u likovima iz priča raznih naroda. Negdje su i sami likovi “čudo” (npr. vile, patuljci, vilenjaci i si.), a negdje je to dijete – najveće i najljepše čudo svijeta i stvaranja uopće.

Tko u priči stanuje?

Motivi i teme u pričama iz zajedničkog života uz staru pouku: “Kuća nije tijes¬na, ako čeljad nije bijesna”. Ukazuju na zajedništvo, suživot i toleranciju, te s– zbog poruka koje donose, pokazuju kao jedne od najpotrebnijih priča.

U košnici priče zuje riječi

Ovdje dominiraju motivi i teme iz prirode, odnosno životinjskog svijeta. Iako se ovi motivi javljaju u gotovo svim pričama, nastojalo se odabranim pričama donekle dati “krovni” motiv. Djeca vole priče u kojima su akteri životinje, pa ne čudi što je izbor ovih priča najbogatiji.

Vjetar se zapleo u priču

Vrijeme nekada progovara kroz svoje saveznike, najčešće kroz kišu i snijeg, kroz vjetar i sunce. Koristeći se njima, najavljuje događanja u prirodi, i u tim stalnim mijenama upućuje na neraskidivu vezu čovjeka i vremena.

Kada priča zagrli dijete

Poglavlje donosi priče s temom ljubavi i prijateljstva. Djetetu je najveća i naj-važnija majčina ljubav. U toj ljubavi raste i biva spremno za nove, drukčije odnose i životne uloge.

Priča na raskrižju

Priča svojom raznolikošću motiva iz suvremenog života ukazuje na činjenicu kako ima svoje trajanje, unatoč civilizacijskim i tehnološkim promjenama, jer živi u različitim komunikacijskim procesima, a jedina promjena u priči su suvremeni motivi.

Priča za kraj

Ovo poglavlje čini samo jedna priča, slovenska usmena priča znakovitog sa¬držaja, čime se poručuje kako posljednja priča u knjizi nije kraj, već pov¬ratak trajnoj ljudskoj potrebi. U konačnici, i dijete traži taj neprekinuti krug pričanja.

O priči i zašto djeci čitati ili pričati priče?

(…) Poznata je činjenica da dijete voli priče – ne samo onu klasičnu, već i običnu – koju pričaju majke, očevi, bake, djedovi i svi koji se bave njegovim odgojem i odrastanjem. Bila priča obična, klasična, narodna ili umjetnička, bila to bajka, basna ili pripovijetka, ona utječe na cjelokupni razvoj djeteta. Pričom, bajkom i basnom dijete uči, bogati početna znanja, odnosno razvija svoje kompetencije. Priča djeluje na različite sposobnosti, utječe na razvijanje psihičkih funkcija (pažnju, mišljenje, pamćenje), rasplamsava maštu, koja je i te kako potrebna za stvaralačke igre i aktivnosti.

Mira Peteh (2018.)

(…) Priče se međusobno dotiču, preklapaju, stapaju, podnose ili ne podnose, odbijaju ili privlače. (…) Priče koje su nas oduševljavale već od djetinjstva nisu služile samo da nas zabave. Bile su nam putokazi da sebe spoznamo.

Vladimira Velički (2013.)

(…) Jer, priče ne razvijaju samo dječju maštu i pismenost; one prenose vrijednosti, uvjerenja, stavove i društvene norme koje oblikuju djetetovu percepciju svijeta. Kroz priče dijete može iskusiti različite svjetove, zemlje i tradicije, pa je pričanje priče jedinstven način razvijanja razumijevanja, poštivanja i uvažavanja drugih kultura te može promicati pozitivan stav prema ljudima različitih zemalja i religija.

Tihana Premuž (2020.)

Iz recenzija:

(…) Zbirku priča namijenjenu najmlađim slušačima, maštovita i privlačna naslova Priče koje nisu htjele zaspati, odlikuje bogat i iznijansiran izbor umjetničkih priča i priča usmenog stvaralaštva primjerenih doživljajno-spoznaj-nim mogućnostima djece rane i predškolske dobi.

(…) Priče koje nisu htjele zaspati zbirka je raznovrsnih i kvalitetnih priča za najmlađe, a takvih priča sabranih na jednome mjestu u hrvatskoj izdavačkoj ponudi nedostaje. One će se stoga zasigurno čitati, ponajprije će ih čitati roditelji

svojoj djeci, čitat će ih odgojiteljice u dječjim vrtićima, tete-pričalice na dječjim bolničkim odjelima, volonteri različitih udruga koje provode aktivnosti s djecom, knjižničari u knjižnicama koje promiču čitalačke programe za najmlađe, a prikladno su štivo i za sve one koji skrbe o odgoju mladih čitatelja koji, poznato je, započinje već u najranijoj dobi.

izv. prof. dr. se. Jadranka Nemeth-Jajić

Filozofski fakultet u Splitu

(…) Priče koje nisu htjele zaspati, zbirka je priča koje će zasigurno pridonijeti pe-dagoškom djelovanju izgrađivanja sebe kao cjelovite osobe u dva važna konteksta djetetova odrastanja, institucionalnom i obiteljskom. Riječ je o pričama koje obuhvaćaju mnoga čuda, ali i nude odgovore na važna pitanja koja si čovjek u širem kontekstu, a i dijete postavlja od najranije dobi. Osim toga, mnoge su priče vezane uz tradiciju čije vrijednosti pomažu oblikovanju sadašnjosti i pripremi za budućnost i tako u sebi sadrže izravna ili skrivena značenja. Kroz različita vremenska i prostorna određenja i događanja, djeca i odrasli mogu prepoznati vlastite kontekste življenja, izazove povezane s rađanjem brojnih emocija, čime pokazuju da i ono nemoguće može postati moguće, ne nudeći rješenja, već ohrabrenje u traženju vlastita puta do cilja.

Priča je uvijek upućena nekome. Ova zbirka priča jednako je potrebna i djeci i odraslima. Upućena je djeci, jer djeca trebaju priče, kao i one njih. Upućena je i odraslima jer je dublje značenje priča povezano s jedinstvenošću i različitosti osobe koja priču posreduje, ali i prima.

Vesna Katić, viša predavačica

Učiteljski fakultet u Rijeci