O knjizi:

Biti iznimnomisleći je zbilja zamorno, ali tvoj mozak – upravo taj koji previše razmišlja, pravi je dragulj. Njegova suptilnost, složenost i brzina kojom djeluje, zaista su zadivljujući, a po snazi ga se može usporediti s motorom Formule 1. Ljudi koji previše misle, oni s dominantnom desnom polutkom mozga, čine nešto malo više od 10 posto stanovništva. Za ljude s dominantnom lijevom polutkom mozga (90 posto stanovništva) postoji samo jedan tip inteligencije: njihova vlastita. To je ona inteligencija koja se može mjeriti testovima inteligencije. Previše razmišljanja pritom se smatra anomalijom, čak i kao prokletstvo za one koji s time žive. Vjerojatno će biti potrebno još prilično mnogo vremena prije nego što se ta vrsta kompleksnog mišljenja počne proučavati kao ono što jest – neurološka posebnost koja nije ni bolest ni hendikep.

Po čemu je ova knjiga posebna ili čak jedinstvena? U knjizi autorica ne govori o darovitosti nego samo o kompleksnom mišljenju i hipersenzibilnosti. Ljudi koji previše misle mrze izraz “darovit”. Većina autora smatra da je prekomjerna darovitost nevolja. Ova je knjiga odlučno pozitivna i optimistična. Biti drukčiji ne znači biti manjkav. Kompleksno mišljenje i hipersenzibilnost skrivaju veliku moć.