Opis

O knjizi:

Koristeći kliničke korelate svijesti kao primjere i umjetnu inteligenciju kao izazov primjeren „generaciji Z”, autori objašnjavaju ključne probleme svijesti kako ih danas razumijemo. Jednostavni problemi svijesti (integracija informacija, odgovori na vanjske podražaje) te pitanje na koje se načine kvaliteta i kvantiteta svijesti mijenja u fiziološkim i patološkim stanjima, kao i teški problem svijesti (prema Chalmersu, 1995. g.) koji traži odgovor na pitanje kako i zašto fizički procesi mogu uzrokovati svjesno iskustvo, potaknut će neke čitatelje na dodatna istraživanja, no svakako će većini olakšati prepoznati načine na koje različite bolesti, ozljede mozga, lijekovi ili promjene psihičkog stanja mogu utjecati na svijest u praktičnoj medicini.

Iz recenzija:

„Uvod u neuroznanost svijesti sveobuhvatan je interdisciplinarni prikaz dosadašnjih spoznaja o svijesti koja je predstavljena, potpuno ispravno, kao vrh evolucijske piramide. Autori Goran Šimić i Mladenka Tkalčić se bez napora kreću između neuroznanosti, psihologije, filozofije i računarstva, potičući holističko razumijevanje svijesti. Složeni koncepti objašnjavaju se precizno i jednostavno, omogućavajući čitateljstvu promišljanje o dubokim idejama koje su predstavljene u knjizi.“ – prof. dr. sc. Branko Malojčić

„Knjiga Uvod u neuroznanost svijesti Gorana Šimića i Mladenke Tkalčić pisana je vrlo stručno, uz pregled novije literature, ali su također prisutni i literaturni navodi radova i knjiga ranijih datuma. Navedeno u konačnici čitateljima daje širi pristup razumijevanju ovog iznimno bitnog fenomena jer fenomen svijesti, uz neuroznanstvenu ima i psihodinamsku te evolucijsku i antropološku komponentu. S obzirom na značajnu učestalost problema u suvremenoj civilizaciji, ova knjiga daje nova znanja i iskustva korisna za bolje razumijevanje kao i praktičnu primjenu.“ – prof. dr. sc. Darko Marčinko

Iz sadržaja:

„Poštovani čitatelji, pozivamo vas da se u ovoj knjizi kroz sedam poglavlja zaputite s nama u donedavno nepoznata prostranstva mreža neurona velikoga mozga, čije je djelovanje ključ koji otvara vrata u svijest.

Uvodno najprije opisujemo najvažnije eksperimentalne nalaze i poremećaje pogodne za detaljnije proučavanje svijesti, kao i najvažnije teorije svijesti.

Zatim tumačimo glavne dimenzije svijesti – budnost i svjesnost te neurološki važna otkrića povezana s ulogom retikulske formacije i ascendentnoga retikulskoga aktivacijskoga sustava u održavanju stupnja budnosti.

U trećem poglavlju opisujemo talamokortikalni sustav i ritmove koji određuju stanja svijesti: od delta pojasa niskih frekvencija u dubokom snu do spoznajnih procesa što se odvijaju na visokim frekvencijama elektroencefalografskoga zapisa. Također objašnjavamo da je sadržaj svijesti uvijek ovisan o stanju budnosti jer dvije glavne dimenzije svijesti imaju zajednički nazivnik – velike piramidne neurone sloja V moždane kore koji svojim djelovanjem istodobno obnašaju obje navedene funkcije: talamokortikalne i kortikotalamičke oscilacije kojima održavaju stupanj budnosti te kortikokortikalno procesiranje s pomoću kojega stvaraju sadržaje svijesti. Od svih velikih mreža moždane kore stupanj međusobne funkcijske povezanosti čvorišta mreže zadanoga načina rada u najvećoj mjeri odražava razinu svjesnosti. Ta mreža generira spontane introspektivne misli i tijekom djetinjstva prolazi kroz znatne maturacijske promjene, pa njezine koherentne oscilacije postaju stabilnije tek početkom puberteta. Unatoč zadivljujućoj zamršenosti, novija istraživanja upućuju na njezina dva najvažnija epicentra: podmrežu entorinalne moždane kore i hipokampusa, čija aktivnost posreduje mentalno putovanje kroz vrijeme te podmrežu medijalnoga dijela prefrontalne moždane kore koja posreduje sposobnost introspektivne mentalizacije usmjerene na društvene situacije, odnosno uživljavanje u namjere i osjećaje drugih osoba. Kontinuiran tijek svijesti uključuje uzajamnu interakciju procesiranja podražaja iz okoline i interno generiranih signala, što se odnosi i na lutanje misli kao integralni dio svijesti.

Četvrto poglavlje posvećeno je poremećajima svijesti, osobito komi i vegetativnomu stanju, te njihovu dijagnosticiranju i liječenju farmakološkim i nefarmakološkim intervencijama uključujući duboku mozgovnu stimulaciju. Nakon toga odlazimo u fascinantno područje izmijenjenih stanja svijesti, gdje se vrijeme savija i stvarnost rastapa, a percepcije isprepliću u zamršenu plesu uma i materije. Osim drevnih rituala i ponovnoga oživljavanja istraživanja psihodelika, postavljamo još jedno temeljno pitanje: može li umjetna inteligencija ikad dokučiti pravu svijest ili će zauvijek ostati samo odraz našega vlastitoga uma? I baš kad pomislite da ste sve shvatili, pojavljuje se eterični paradoks – koncept slobodne volje. Postoji li ona doista ili je samo zbunjujuća iluzija nastala kao proizvod pogrešna tumačenja simfonije svijesti?”

Dodatne informacije