IGROM DO ZNANJA: PRIMJERI I DOBRE PRAKSE U VRTIĆU

O knjizi:

Malo dijete uči s radošću, lakoćom jer je rano djetinjstvo i predškolsko doba period intenzivnog rasta i razvoja djeteta. Kako navodi Gupnik i dr. (2003) djeca imaju “nagon za učenje “, to im je prirodna potreba, a nju zadovoljavaju igrom kao najprirodnijim i najlakšim načinom učenja. Dijete uči neposredno, kroz praksu aktivno sudjelujući u svakodnevnim aktivnostima oslanjajući se na svoj urođeni istraživački potencijal i radoznalost, jer dijete je prirodni istraživač u aktivnoj potrazi za informacijama, razvija praktično razumijevanje i stječe znanje u svijetu u kojem živi, koji ga okružuje. Suvremene spoznaje dokazale su da dobro osmišljeno i kvalitetno prostorno-materijalno okruženje je ono koje je kreirano po mjeri djeteta. Poticaji i sredstva u istome trebaju biti u skladu s dječjim razvojem i mogućnostima nudeći prostor za stjecanje novih i nadogradnju postojećih znanja i vještina. Okruženje također u velikoj mjeri utječe na sve aspekte djetetova razvoja uključujući tjelesni i socio-emocionalni razvoj što pred svakog odgojitelja stavlja ozbiljan i profesionalni zadatak pri kreiranju istog.

Iz sadržaja:

Predgovor (1);

1. O prirodi učenja (3);

2. Igra i dijete (23);

3. Poticaji za igre i aktivnosti (29);

4. Primjeri dobre prakse u vrtiću (33);

5. Aktivnosti u vrtiću (63);

6. Prostorno okruženje kao poticaj (99);

7. Zemlja, voda, zrak (125);

8. Prirodno okruženje kao poticaj za učenje (139);

Literatura (166)