ZOV OČEVA

O knjizi

Zovom očeva zadarski pisac Darko Petrov propituje dirljivi odnos oca i sina, uzbudljiva i duhovna odiseja, agonija povratka i susreta, no prvenstveno – priča o snazi vjere, nade i bezuvjetne ljubavi,  usred zasebnog svijeta na jednom posebnom otoku.

Autor nas ovim djelom začudne snage unosi u jedan svijet izgubljenih vrijednosti, iznova ih oživljavajući. Same riječi postaju kist u ruci autora kojim vješto oslikava slike, toliko lijepe i suptilne, pred kojima ostajemo bez daha… Tu, gdje je i sama zbiljnost i istinitost ove priče.

O autoru

Darko Petrov  rođen je 1957. u Zadru, a djetinjstvo je proveo do svoje desete godine na Dugom otoku – Brbinj. Još od svoje rane mladosti poseže za likovnim izražavanjem svojih životnih pogleda. Već tada svojim talentom osvaja nagradu na međunarodnom natjecanju za najljepšu skulpturu u organizaciji –„Air France“ i pariškog „Figaroa“ za svoju skulpturu „Spomenik materinstvu“. Sa svojim radovima izlagao je na zadarskom „Salonu mladih“ i drugim grupnim izložbama. U tim svojim mladenačkim ostvarenjima nakon srednje škole upisuje se na zadarski Filozofski fakultet, povijest umjetnosti i povijest. Svoje stvaralačke umjetničke sposobnosti  oblikuje  u pisanu riječ, koja otvara obzore nove zbilje. U svim tim  životnim upitnostima i previranjima odlazi u Švicarsku, 1988. god., gdje je studirao na International Theological Seminary Ruschlikon – Zurich. Iste te godine izlazi njegov prvijenac, zbirka pjesama – Valovi života u izdanju izdavačke kuće Duhovna stvarnost iz Zagreba. Na frankfurtskom sajmu knjige, na štandu istoimene kuće upriličena je promocija knjige, privukavši veliku pozornost kulturne javnosti. Za istog izdavača pisao je i objavljivao članke s duhovnim i ohrabrujućim poticajima. Objavljuje autobiografski roman – Bol u vremenu u izdanju izdavačke kuće Logos, 2015. god. „Knjiga za koju nije ni slutio da će je ikad napisati, jer proizlazi iz nepozvane zbilje u kojoj se nije mogla predvidjeti strašna prometna nesreća u kojoj je stradao njegov sin“. Autor se iznova javlja, ovim novim djelom – Zov očeva.

Iz recenzije 

– Ne znam kada sam nekome rukopisu pristupio s toliko znatiželje, onog nekoga iščekivanja. Upoznao sam autora družeći se, uz jutarnje kave, čašice razgovora. Lakše je pristupiti tekstu kad osobno upoznaš autora kao što to čine i prevoditelji, upoznaju karakter, duhovnost, ono nešto. Sve to i povrh toga krasi – bilježi Darka Petrova. Potisnuta bol – životne tragedije. Naglašena religioznost iza koje idu stalni upiti – zašto. Otac i sin. Zov oca. Križ nad pučinom. Zov očeva. Otok. Svijet za sebe.

– Živeći dugo po otocima spoznao sam tu povezanost povezavši se i sam sa Lastovom, Visom, Mljetom, Hvarom… otocima na kojima sam živio. To crtu, podcrtanost škojem nalazim kod Petrova.

– Darko Petrov Zovom očeva personificira svijet vječne borbe, sukoba, težnje za slobodom. Svoju priču Petrov iznosi bez nekog nepotrebnog kićenja, onako čisto, obogačujući samo iskustvenim, življenim detaljima čovjeka sa škoja, detaljima koji čine ovaj svijet, svijet škoja istinskim i trajnim. Svaka njegova rečenica odiše realitetom, zrcali se u jasnoći misli, pripovjedačkim umjećem kojim brzinom munje dolazi do čitatelja. Ekspresije osjećaja i boli prošlih vremena Petrov pretače u trenutak sadašnjice lirskim stanjima svoje duše. Sjedinjuje literarno sociološku, etnološku, filozofsku i vjersku stranu, u jednu stranu, stranu priče, intimnim ispovjednim tonom.

– Ovaj roman ne govori samo o niski događaja i stvari koji se događaju na škoju, već govori o posebnom kutu gledanja, kako ih on, pripovjedač – pisac vidi i sagledava sa dinamičnom tenzijom radoznalog čovjeka kroz period sebesaznanja i suočavanja sa istinama. Ovo je intimistička proza. Prikazuje kratke inserte iz života običnih ljudi, ljudi koji neće promijeniti tok povijesti. Pripovjedačke slike izviru direktno iz paradoksa suvremenog doba  i pobunjene individualnosti.

– Darko Petrov gradi svoj književni svijet suptilnih zapažanja po starim pravilima – što manje riječi, a što više smisla.

– Zov očeva, Darka Petrova, ispričan jednostavnim jezikom, ima nekoliko slojeva značenja koji su međusobno povezani. Tek kad spozna sebe čovjek je u stanju spoznati i svijet koji ga okružuje i otkriti metafizičku dimenziju svoje egzistencije.

Nikola Šimić Tonin