QLIFE ČASOPIS – MRAČNA TRIJADA LIDERSTVA

Iz Uvodnika:

U novom broju qLife časopisa odgovara se na intrigantna pitanja: tko i što se najčešće krije iza tzv. „snažnih lidera“ te zašto ih tako često biramo nauštrb svjesnih, mudrih, samorefleksivnih i skromnih osoba?

Manji je problem u pojedinačnim procjenama, a mnogo veći u duboko ukorijenjenom svjetonazoru koji određuje na koji način kao društvo sagledavamo fenomen liderstva, odnosno koje ljudske kvalitete i obrasce ponašanja nesvjesno nagrađujemo.

Naime, ono što uobičajeno poistovjećujemo sa „snažnim liderstvom“ nerijetko su samo manifestacije mračne trijade – fenomena koji u psihologiji označava skup crta ličnosti koje se, pojednostavljeno rečeno, povezuju s manipulacijom, egocentričnošću i nedostatkom empatije, a očituju u makijavelizmu, narcizmu i psihopatiji.

Radi se dakle o obrascima ponašanja koji lako zavaraju neupućene jer kratkoročno veoma nalikuju odlučnosti, samopouzdanju i razboritosti iako u svojoj suštini kriju iznimno opasne međuljudske dinamike koje, dugoročno gledano, narušavanjem odnosa i povjerenja redovito razaraju suptilne niti organizacijskog razvoja i vode ka sveopćoj destabilizaciji.

Zašto je tome tako?

– Prvi je razlog evolucijski: Poput naših predaka, u uvjetima prijetnje i nesigurnosti skloni smo slijediti dominantne pojedince jer mislimo da se iza toga kriju osobine ličnosti koje će nam pomoći prebroditi krizne situacije…

– Drugi je razlog psihološki: Kada se suočimo s kompleksnim, nejasnim ili nestabilnim situacijama prirodno tražimo uporište – nekoga tko će nam pružiti usmjerenje i „odgovore“…

– Treći razlog su obrasci iz djetinjstva: Način na koji doživljavamo autoritete primarno se oblikuje u odnosima ranog djetinjstva u kojima učimo kako izgleda sigurnost, kome vjerovati te kako izgledaju „oni koji vode“ tj. lideri…

Dakle, zbog kolektivne nesvjesnosti uvjetovane evolucijskim, psihološkim i traumatskim obrascima vremenom smo stvorili patokraciju – civilizaciju u kojoj na vodeće pozicije više u javnom, a manje u privatnom sektoru – (pre)često dolaze makijavelisti, narcisi i psihopati. Radi se o osobama koje ne mare o razvoju ljudi i organizacija, nego isključivo o osobnim interesima čime nas naočigled vode prema sveopćoj dezintegraciji. Imamo li na umu poznatu maksimu kako „svaki sustav dobiva lidera prema zasluzi“ jasno je kako problem nije u njima – nego u nama.

Iz sadržaja:

1. Psihopatija u organizacijskom okruženju

Paul Babiak

Psihopati nisu samo likovi iz filmova. Ne nose uvijek masku nasilja — često nose odijelo, osmijeh i samopouzdanje koje ulijeva povjerenje. U ovom tekstu otvara se pitanje koje organizacije rijetko izgovaraju naglas: kako prepoznati ljude koji igru moći ne samo da razumiju bolje od drugih, nego je svjesno koriste za vlastiti uspon te zašto ih sustavi, umjesto da ih prepoznaju i ograniče, nerijetko nagrađuju?

 2. Narcizam, oholost i hubris: pretjerana samouvjerenost lidera

Robert D. Hare

Nisu svi lideri koje slijedimo vođeni stvarnošću — neki su vođeni vlastitom slikom o sebi. Iako karizma, samopouzdanje i vizija često izgledaju kao snaga, nameću se važna pitanja: gdje završava zdravo samopouzdanje, a počinje sljepoća moći? Kada lider prestaje učiti i počinje vjerovati isključivo sebi?

3. Moć i karakter:

Intervju s Ivanom Koraj

Marko Lučić

U javnim raspravama lideri se najčešće prikazuju kao nositelji promjene, pokretači organizacija i ljudi koji vlastitim primjerom motiviraju druge. No, ispod te slike djeluje složenija dinamika: ista organizacijska hijerarhija koja nagrađuje sposobnost utjecaja može otvoriti prostor drukčijem tipu osobnosti – pojedincima koji poziciju moći ne doživljavaju kao odgovornost prema drugima, nego prije svega kao sredstvo ostvarivanja vlastitih interesa, statusa i priznanja. Upravo na tome mjestu započinje priča o mračnoj strani liderstva.

4. Makjavelistički lider

Adrian Furnham

Knjiga „Il Principe“, koju je Niccolò Machiavelli napisao 1532. godine, ubraja se u temeljne tekstove političke misli, a njezin autor smatra se jednim od prvih političkih znanstvenika. Njegovo je ime s vremenom postalo sinonim za stil liderstva koji legitimizira cinizam, obmanu i proračunatu lukavost. U organizacijskom kontekstu, makijavelizam označava način djelovanja u kojem cilj opravdava sredstvo — a sposobnost manipulacije postaje ključna kompetencija.

5. Prevencija i upravljanje mračnom stranom

Sherry Immediato

Posljedice lošeg vodstva za organizaciju mogu biti iznimno skupe: zaposlenici odlaze, donose se pogrešne poslovne odluke, pada vrijednost dionica, a u krajnjem slučaju može propasti i cijela kompanija. Upravo zato upravljanje mračnom stranom liderstva nije pitanje izbora, nego organizacijske odgovornosti — od pravovremene selekcije do sustavnog razvoja i kontrole ponašanja na vodećim pozicijama.