JESU LI GRCI VJEROVALI U SVOJE MITOVE

O knjizi:

Je li moguće da su Grci, ti mudri preci koji su nas naučili logički razmišljati, vjerovali u titane, kiklope i junake kojima obiluje njihova mitologija? Za pretpostaviti je da su mislili kako je Minotaur pjesnička izmišljotina, no jesu li, slijedom toga, sumnjali u postojanje Tezeja?

Što je istina, ima li više lica i je li ideja o istini u modernom smislu postojala u drevnim vremenima? Što smatramo predajom, legendom i mitom, a što znanošću koja opet polazi od vlastite mitologije? To su samo neka pitanja koja postavlja autor i na njih daje znanstveno utemeljene odgovore. Proučavajući prirodu mitova, oblike njihove primjene, kriterije istinitosti i sumnjivu dvosmislenost koja iz njih proizlazi, Paul Veyne propituje poveznice ovih narativa s historiografijom, tim drugim tipom diskursa koji pretendira objedinjavati znanja o minulim događajima.

Iz sadržaja:

Kada su tradicija i vulgata bile

povijesnom istinom 15

Mnogostrukost i analogija svjetova istine 31

Društvena raspodjela znanja i oblici vjerovanja 47

Društvena raznolikost vjerovanja i

balkanizacija mozga 65

Implicitni program istine u okviru te sociologije 89

Kako mitu vratiti njegovu etiološku istinu 107

Mit upotrijebljen kao „drveni jezik“ 119

Pauzanija nije uspio umaći svom programu 141

Neke druge istine:

ona krivotvoritelja i ona filologa 151

Odabir između kulture i vjerovanja

u jednu istinu 171

Bilješke 189

O autoru 231